Manipulatori

    
   Iako ne znamo zašto živimo, svako od nas ima urođeni strah od smrti, koji prerušava u poriv za životom. Ali to neznanje nas tera da sve stvari oko sebe kvantifikujemo i kvalifikujemo, te u konfuznom, neartikulisanom, kretanju naših života svi mi tražimo više i bolje od onoga što nam je dato i želimo da to pridobijemo na svaki mogući način.

   Individue se u društvu koriste svim datim im sredstvima kako bi sebi obezbedile željeno, kako bi došli do objekta sopstvenih želja. Ono što nam se „dopadne“ postaje potreba za eksternalizacijom našeg bića. Naša potreba teži da se ostvari u željenom objektu i jedino tako se zadovoljava naše biće. U suprotnom stvara se osećaj nezadovoljstva, koji prerasta u frustraciju, koju mi gledamo da na svaki, mogući, način kompenzujemo.

   Da bismo došli do zadovoljenja i ostvarili/ispunili želju mi koristimo sva „oruđa“ koja su nam na raspolaganju. Sve fizičke predispozicije koje posedujemo, sve psihološke šablone koje smo usvojili, sve društvene norme koje su nam na raspolaganju, koristićemo čak i temporalne aspekte koje ne poznajemo dovoljno (zloupotrebljavaćemo aspekte prošlosti i budućnosti).

***

   U psihologiji se određeni fizički „tikovi“ (pokret obrva, usana, ruku) nazivaju manipulatorima. Oni su i određene rečenične konstrukcije i vokalne amplitude u toku govora. Dakle, sve ono što odaje neku našu emociju, a samim tim i nameru. Prisutni su u interakciji i usmereni na ostvarenje cilja, ali ih psihologija definiše samo kao posredne. Kroz njih, kroz naše emocije, mi se odajemo i očitavamo.

   Smatram da je ovo usko gledište te da manipulatori ne moraju biti posredni; njihova upotreba ne mora započeti na komunikacijskom nivou, već može biti i sa predumišljajem. Oni su spona između naših namera i naših delanja. Javljaju se kako na podsvesnom, tako i na svesnom nivou, a vođeni su, isključivo našim željama. Pomažu nam da ostvarimo željeno, te tako utiču na smanjenje ili otklon unutrašnjeg ili potencijalnog unutrašnjeg sukoba.

   Manipulatori mogu biti izolovani i javljati se kao jedinstveni gesti ili možemo celim svojim telom pokušavati da nametnemo i implementiramo svoju volju drugome. Možemo (volju) učitavati u dijalog i gestikulaciju, a da pri tome ne ispitujemo filozofsko/etičko iza namere. Manipulatori su amoralni izlivi unutrašnjeg vođeni isključivo egopotrebama. Oni se javljaju kao znak naše svesne želje za ovladavanjem konkretnom stvari, bilo da je ona materijalne ili metafizičke prirode.

   Svi poseduju manipulatore i oni su kod svakoga prisutni u većoj ili manjoj meri, a zavise od adaptacije osobe. Uspešnost njihove upotrebe zavisi od niza faktora u koje spadaju i intelektualne sposobnosti, stepen obrazovanja, kao i stepen želje za pridobijanjem objekta. Oni su podređeni našoj kontroli, te praktičnim, situacijskim, uvežbavanjima i većom primenom možemo da postignemo bolje rezultate.

   I tek kada spoznate manipulatore neke osobe, upoznaćete i samu osobu.